Citiran:Pobjeda Hajduka.
Nogomet se igra zbog golova. Važan je rezultat, a ne umjetnički dojam. Pamte se samo pobjede i titule...To je nogomet. To je sport. Tako na jučerašnju utakmicu gledaju navijači nekih drugih klubova.
Sinoć sam bio toliko ponosan na svoj Hajduk, da mi nikakvi porazi, rezultati, golovi ili izgubljene titule nisu mogle umanjiti taj osjećaj. Bio sam toliko sretan što Hajduk nije samo rezultat...
Toliko sam bio sretan što Hajduk u ekipi ima trapavog Panždu koji je napravio glupavi penal. Bio sam sretan što imamo Buljata koji je dobio crveni karton zbog udaranja suparničkog igrača. Bio sam sretan što mi možemo odigrati loše i izgubiti utakmicu. Bio sam sretan što Hajduk ne živi od gola, rezultata ili pobjede.
Bilo mi je drago što su naši igrači isključeni prema pravilima nogometne igre. Drago mi je što ne postoji ni jedna sumnjiva sudačka odluka. Drago mi je što nismo oštećeni po niti jednom segmentu pni-a. I ono što mi je najdraže, nakon utakmice nisam čuo igrače ili trenera da se žale na suđenje.
A, sudački kriterij, slobodno sudačko uvjerenje i individualna interpretacija pojedinih situacija? To je pokazalo da nismo jednaki. Napokon. Čovjek u crnom, nebitan faktor u životu mogao kluba, dao je veliki doprinos u pisanju njegove povijesti i stvaranju njegove budućnosti.
Meni to njegovo priznanje znači koliko i Armadino „Jebi se jebi Splite, Rijeka je šampion...“.
Ozarena lica suparnika nakon pobjede s dva igrača više, govore još više. Toliko radosti i veselja na njihovim licima potvrda je koliko smo mi veliki.
Laganje samih sebe da su igrali u fantastičnoj atmosferi pred prepunim Maksimirom, potvrda je koliko su oni mali. Koliko su svi drugi mali u odnosu na nas.
Dugo sam slušao priče o velikom Hajduku. Sanjao sam da ću se u to uvjeriti prilikom neke velike europske pobjede. Sanjao sam da ću se to uvjeriti 31.05 ove godine na Poljudu prilikom proslave naslova. Ali uvjerio sam se sinoć. Pobjeda koju ću pamtiti do kraja života...

P.S. 
This post was edited by Razakel on May 14 2009 01:07pm