Quote (Dalmos @ Fri, Jul 24 2009, 01:37pm)
Kazu da je vrlo mali broj ljudi koji ne razmišljaju "šta bi bilo da ....", da ih je mozda manje od 1%, ali da su to u stvari najsretniji ljudi.
Uspjevaju prihvatiti činjenicu da je prošlost nepromjenjiva i da nema smisla ni koristi razmisljati o necemu sto je proslo.
To je neka vrsta fatalizma ili pragmatičnosti. Znači nema onoga, zašto, tko je kriv, da li moglo drugačije i sl.
Jednostavno kazu sami sebi: U tom trenutku tako sam odlucio i učinio, i gotovo.
Kako kazu "What if..." i najrašireniji ljudski sindrom i rijetki su sretnici koji su protiv njega cijepljeni.
hm.. razmisljo sam malo o ovome, po meni je ovo vise mana nego vrlina, zar te nebi takav nacin zivota ucinio previse melankonicnim i bez zelje za poboljsavanjem stvari i napredovanjem, ja smatram da ekstremno malo ljudi na svjetu dosegne istinsku srecu, vecina ljudi koja smatra da su sretni su ubiti manje inteligentni ljudi koji su se zadovoljili stvarima kako jesu...
ja sam opet budala u drugom smislu, koliko god da nesto fenomenalno ispadne ja nikada nisam zadovoljan...
This post was edited by Legna on Jul 24 2009 07:48am